Nezavisna kazališna družina KUFER
David Ives
Karlovac – (k)raj na Zemlji
originalni naslov: Philadelphia

prijevod: Lana Filipin
montažer glazbe: Damir Kantoci – Krvavi
dizajn rasvjete: Ivan Golić
Izrada plakata i programske knjižice: Vrata percepcije
izrada dija pozitiva, vizualni dramaturg: Ana Franjić
odabir glazbe, scenografija i kostim: ansambl dramaturška
obrada i režija: Mario Kovač

Igraju:
Zoran: Petar Leventić
Branko: Nikša Marinović
Konobarica: Zrinka Cvitešić
Radni narod: Maksimilijan Ružimski/Ivan Ivanko
Pripovjedači: Anđelko Petric/Dean Krivačić, Zrinka Kušević/Dora Lipovčan

Tekst Davida Ivesa "Philadelphia" govori o crnim džepovima unutar onoga što poznajemo kao stvarnost, o rupama unutar kojih se sve odvija naopako i gdje nikada ne možes ostvariti ono sto želiš.
U besperspektivnoj i otužnoj hrvatskoj svakodnevici, upravo grad Karlovac smo prepoznali kao ekvivalent tom stanju. Naravno, bez namjere podcjenjivanja! Štoviše, kazališna dvorana u kojoj smo vježbali i premijerno izveli ovaj komad (bivša tvornica Jedinstvo) samo je još jedna u beskonačnom nizu naših, domaćih “rupa” koje beznadno zjape prazne i tek povremeno ugoste kakvog beskućnika (poput nas) ili kakav zločin (poput ove naše predstave).
Grad Karlovac je po mnogočemu specifičan u daljoj i novijoj hrvatskoj povijesti. Grad koji je nekad bio perjanica hrvatskog gospodarstva, kulture i politike danas životari na rubu egzistencije te je izložen stalnoj depopulaciji. Žalosti činjenica da smo za metaforu “luzerskog” propadanja mogli odabrati skoro bilo koji grad u Hrvatskoj, no naš je odabir pao na Karlovac upravo zbog njegove prebogate i preslavne prošlosti koja je u takvom kontrastu sa njegovom sivom današnjicom.
No, odmah naglasimo da nije rijeć o sumornom ili teškom komadu. Upravo suprotno! Svojim ekvilibrističkim crnim humorom, Ives zapravo mane tih "crnih rupa" pretvara u duhovite prednosti i pretvara našu "mračnu budućnost" u rafal duhovitih i nepredvidivih situacija.
Mladenački ironičan pristup "velikim" temama poput života, ljubavi i sreće unutar ovog konteksta nudi nam zapravo zdrav pogled na našu svakodnevnu tugu. Kad se naučimo smijati sami sebi i svojoj nesreći, mozda nesreća i nestane! “Da je pakao za griešne duše u niekom miestu, gdie se za svoje pokore, uči nas vierozakon – pakao gdie da budu mučene i trapljene – a zar ne imademo na ovom svietu već pakla? Zar neimade muke ovog svieta, koje su nam podosta velika pokora? Je li meni treba drugog pakla nego li ovog?” Dragojla Jarnević: Dnevnik, 11. ožujak 1848.
Zahvale: Dora & Franka, Jasmin Telalović, Ines Bojanić, Tomislav Čadež, Bruno Tomašić – Orfej, klub Močvara & Turistička zajednica grada Karlovca

Kritike:

NASLOV: “Okretna, jednostavna i vrlo zabavna scenska premetaljka”
“Možete li zamisliti kako bi izgledala epizoda “Zone sumraka” koju bi scenaristički uobličio Eugene Ionesco?... Jednostavnost i prirodnost njihove igre odlično se uklopila u okretnu i duhovitu premetaljku što su je ostvarili mladi glumci: Petar Leventić (neposredni, te infantilnošću koja prati njegovu zbunjenost efektno određeni Zoran), Nikša Marinović (tipološki čvrsto, kao samopouzdani i sveznajući “macho” intonirani Branko) i Zrinka Cvitešić (sugestivna, bogatim dijapazonom duhovitih kreacija iznijansirana Konobarica)... Odnoseći se prema Ivesovim ludizmima kao prema realističkim rečenicama i situacijama, oni su postupno, nizom nenametljivih naznaka izobličavali stvarnost i svoje karaktere, raspršivši ih u završnom, posve pomaknutom i ironičnom crescendu u kojem su se ispreplitali urlici i pjesma, zanos i očajanje... Svojom nevidljivom, ali sveprisutnom redateljskom rukom, Mario Kovač je umješno iznivelirao sve razine predstave, precizno je – u tonu, intenzitetu i stilsko izražajnim registrima – zadržavajući negdje na pola puta između neobavezne persiflaže i kazališta koje masku ludizma navlači kakobi progovorilo o duhovnoj ustajalosti sredine i iskrama tragizma koje u neotpornom pojedincu mogu izazvati pogibeljne eksplozije.”
Hrvoje Ivanković, Jutarnji List, 14.10.2002.

“Uvodno predavanje o Karlovcu dvoje pripovjedača (alternacije Zrinka Kušević / Dora Lipovčan, Anđelko Petric / Dean Krivačić) izlažu u namjerno ironičnom tonu koji oponaša, gotovo realistički i pravocrtno, ton kojim slične teme najavljuju voditelji Obrazovnog programa, ali i naratori televizijskih kvazidokumentarnih serija poput 911 – Poziv u pomoć. Sličan je i vokabular kojim se voditeljski par služi, gdje ispod objektivnosti leži podilaženje i senzacionalizam, a ispod uglađenosti televizijsko-zabavljački cinizam... Nikša Marinović još jednom točno glumi samosvjesnog i iskusna lovca, Petar Leventić uvjerljiv je u ulozi introverta koji u Karlovcu uspije pronaći svoj Los Angeles, dok Zrinka Cvitešić kombinacijom seksepila i kabaretski otvorene glume pokazuje da kazališna igra i ne mora biti više od igre da bi bila uspješna. Dobru osjećaju koji izaziva ovako nezahtjevna i duhovita predstava pridonose i brojni glazbeni citati (od Thompsona do Cheta Bakera), brza izmjena svjetla i prizora (vizualna dramaturginja predstave Ana Franjić) što sve čini “Karlovac – (k)raj na Zemlji” kazališnim hitom spremnim za gostovanje po klubovima ili komornim scenama domaćih kazališta, čime bi barem malo poništio učinke urbicida kojem, paradoksalno, duguje prvobitnu ideju.
Kazalište u Tvornici Jedinstvo, ukratko, preživjelo je početni uspjeh i ostvarilo još jedan projekt koji bi trebao skrenuti putove zagrebačke kazališne publike ili im barem dodati novi smjer. Umirete li od dosade u kazalištu, posjetite KUFER!”
Igor Ružić, Vijenac, 31.10.2002.

“Nezavisna kazališna družina KUFER izvela odličnu predstavu!... Glumačka ekipa mladih “kuferaša” bila je na zavidnoj razini. Mladim glumcima iz Zagreba uspjelo je predočiti osnovni smisao predstave kojeg bismo mogli objasniti kao mladalački ironičan pristup “velikim” temama poput života, ljubavi i sreće, te zdrav pogled na našu svakodnevnu tugu... Organizator gostovanja je bila Turistička zajednica grada Karlovca u suradnji sa Udrugom invalida dječje i cerebralne paralize, distrofičara i tjelesnih invalida grada Karlovca. Ukupno je prikupljeno 3500 kuna (...) koje su namijenjene kao pomoć pri kupnji specijalnog vozila za potrebe osoba sa invaliditetom.”
Ž. Vesić, Karlovački List, 04.11.2002.